Mnogi u Hrvatskoj pitaju se vrijedi li uopće ulagati u treći mirovinski stup ili je to samo još jedna obaveza koja ne donosi stvarnu korist. Tema je posebno važna jer državna mirovina često nije dovoljna za održavanje životnog standarda, pa dodatna štednja postaje ozbiljno pitanje, a ne luksuz.
Treći mirovinski stup isplati se onima koji dugoročno i redovito ulažu, jer donosi porezne olakšice, državne poticaje i mogućnost dodatne mirovine koja nadopunjuje prva dva stupa.
Netko tko počne štedjeti ranije može izgraditi značajan fond, dok će kasniji ulazak donijeti manju korist, ali i dalje pružiti sigurnost. Upravo zato mnogi žele znati kako funkcionira, koje prednosti nudi i kome se najviše isplati. Odgovori na ta pitanja nalaze se u nastavku i otkrivaju zašto treći stup nije samo suha financijska tema, nego odluka koja može oblikovati cijelu budućnost.
Što je treći mirovinski stup?
Treći mirovinski stup dio je hrvatskog mirovinskog sustava koji građanima omogućuje dodatnu, dobrovoljnu štednju za starost. Za razliku od obveznih stupova, ovdje članovi sami odlučuju koliko, kada i na koji način će štedjeti, a sredstva ostaju njihovo osobno vlasništvo.
Osnovna definicija i svrha
Treći mirovinski stup temelji se na dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Građani sami biraju hoće li se uključiti, koliko će uplaćivati i koliko dugo će štedjeti. Uplate se mogu vršiti redovito ili povremeno, bez obveze da se svaki mjesec izdvoji isti iznos.
Glavna svrha ovog stupa je osigurati dodatni prihod u mirovini, uz onaj koji dolazi iz prvog i drugog stupa. Budući da se radi o osobnoj štednji, članovi imaju veću kontrolu nad svojim sredstvima i mogućnost povoljnijih uvjeta povlačenja dijela štednje nakon određene dobi.
Država potiče ovakvu štednju kroz subvencije. Na godišnje uplate do 663,61 eura dodaje se 15% poticaja, što znači da član može dobiti do 99,54 eura dodatnih sredstava. To je konkretna financijska korist koja dugoročno povećava ukupnu štednju.
Razlika između obveznih i dobrovoljnih stupova
Hrvatski mirovinski sustav ima tri stupa: prvi je obvezan i temelji se na međugeneracijskoj solidarnosti, drugi je također obvezan i uključuje individualne račune u obveznim fondovima, dok je treći dobrovoljan i fleksibilan.
Za razliku od prva dva, treći stup ne zahtijeva obavezne doprinose. To znači da građanin sam odlučuje hoće li uplaćivati i koliko. Ako prestane s uplatama, sredstva ostaju na računu i nastavljaju ostvarivati prinos.
Još jedna razlika je u vlasništvu. U trećem stupu novac je osobna imovina člana i može se naslijediti, dok sredstva iz prvog i drugog stupa ovise o mirovinskom sustavu i ne prenose se na nasljednike. To čini treći stup privlačnijim za one koji žele veću sigurnost i kontrolu.
Vrste fondova: otvoreni i zatvoreni
Dobrovoljni mirovinski fondovi dijele se na otvorene i zatvorene. U otvorene fondove može se učlaniti svaki građanin s prebivalištem u Hrvatskoj. Oni su najčešći oblik i dostupni svima koji žele samostalno štedjeti.
Zatvoreni fondovi namijenjeni su posebnim skupinama, najčešće zaposlenicima određene tvrtke ili profesije. Poslodavci ih često nude kao dodatnu pogodnost zaposlenicima, pri čemu uplaćuju sredstva u ime radnika. Takve uplate mogu se priznati i kao porezno dopustivi trošak za poslodavca.
Obje vrste fondova funkcioniraju po sličnom principu – članovi uplaćuju sredstva, a društva za upravljanje ih ulažu kako bi ostvarila prinos. Razlika je prvenstveno u dostupnosti i ciljanoj skupini korisnika. Na taj način sustav nudi mogućnost izbora ovisno o potrebama i okolnostima pojedinca.
Kako funkcionira treći mirovinski stup?
Treći mirovinski stup temelji se na dobrovoljnoj štednji kroz mirovinske fondove, pri čemu se prikupljena sredstva ulažu na tržištu kapitala. On kombinira mogućnost ostvarivanja prinosa, porezne pogodnosti i fleksibilne uvjete uplata, dok osiguraniku daje kontrolu nad vlastitom dugoročnom štednjom.
Principi ulaganja i prinosi
Sredstva uplaćena u treći mirovinski stup ulažu se preko dobrovoljnih mirovinskih fondova. Ta ulaganja mogu uključivati dionice, obveznice, državne vrijednosnice i druge financijske instrumente dostupne u Hrvatskoj i inozemstvu. Cilj je dugoročno povećati vrijednost štednje kroz prinos, uzimajući u obzir razinu rizika fonda.
Fondovi se obično dijele na otvorene i zatvorene. Otvoreni fondovi dostupni su svima, dok zatvoreni obično vezuju članstvo uz određene poslodavce ili udruge. Svaki fond ima investicijsku strategiju – neki ulažu konzervativno u obveznice, dok drugi veći dio imovine plasiraju u dionice s potencijalno višim prinosom, ali i većim rizikom.
Važno je razumjeti da prinosi nisu zajamčeni. Oni ovise o kretanjima na tržištu kapitala i odabranom fondu. Na primjer, fond s većim udjelom dionica može donijeti znatno veći rast u povoljnim godinama, ali i pad vrijednosti u kriznim razdobljima. Dugoročna štednja ipak ublažava kratkoročne oscilacije.
Fleksibilnost uplata
Jedna od glavnih prednosti trećeg stupa jest potpuna sloboda u određivanju iznosa i dinamike uplata. Građani mogu sami odlučiti hoće li uplaćivati mjesečno, povremeno ili neredovito, ovisno o svojim financijskim mogućnostima. Minimalne uplate često kreću već od 20–30 eura mjesečno, što ga čini dostupnim širokom krugu ljudi.
Poslodavci također mogu uplaćivati u korist zaposlenika. Te uplate priznaju se kao porezno dopustivi trošak, što je dodatni poticaj tvrtkama. Na taj način zaposlenici dobivaju dodatnu korist, a poslodavci smanjuju porezno opterećenje.
Ova fleksibilnost znači da se štednja može prilagoditi različitim životnim fazama. Netko može početi s manjim iznosima tijekom studija ili prvih godina rada, a kasnije povećati uplate kada financijska situacija to dopušta. To čini treći stup pogodnim i za one s promjenjivim prihodima, poput samozaposlenih.
Dostupnost i nasljednost sredstava
Pravo na korištenje sredstava iz trećeg stupa stječe se s navršenih 55 godina života. Tada je moguće povući do 30% štednje kao jednokratnu isplatu, dok se ostatak isplaćuje kroz mjesečnu mirovinu, privremeno ili doživotno, ovisno o odabiru člana.
Važna značajka je i nasljednost. Ako osiguranik umre prije nego što potroši sva sredstva, ona ne propadaju nego prelaze na zakonske nasljednike ili osobe koje je sam odredio. To osigurava dodatnu sigurnost za obitelj, što razlikuje treći stup od obveznih mirovinskih doprinosa u prva dva stupa.
Dostupnost sredstava i mogućnost nasljeđivanja čine ovaj oblik štednje privlačnijim. Za razliku od klasične štednje u banci, gdje prinosi često jedva pokrivaju inflaciju, treći stup nudi kombinaciju potencijalnog rasta, poreznih olakšica i sigurnosti da sredstva ostaju u obitelji.
Prednosti trećeg mirovinskog stupa
Treći mirovinski stup donosi nekoliko konkretnih pogodnosti koje mogu utjecati na financijsku sigurnost u starijoj dobi. Najčešće se spominju državni poticaji i porezne olakšice, sigurnost ulaganja pod nadzorom HANFA-e te mogućnost stvaranja dodatnog izvora prihoda uz obvezne mirovinske stupove.
Državni poticaji i porezne olakšice
Jedan od glavnih razloga zašto građani uplaćuju u treći mirovinski stup jesu državni poticaji. Država nagrađuje redovite uplate s dodatnim iznosom, obično u obliku poticaja od 15% na godišnje uplaćeni iznos, do određenog limita. To znači da svaka uplaćena kuna donosi i izravnu korist iz proračuna.
Uz to, postoje i porezne olakšice. Uplate u dobrovoljne mirovinske fondove priznaju se kao porezno priznati izdaci, što smanjuje godišnji porez na dohodak. Poslodavci također mogu uplaćivati sredstva za svoje zaposlenike, a te uplate računaju se kao porezno priznati trošak poduzeća.
Ovakva kombinacija poticaja i olakšica čini treći mirovinski stup financijski privlačnijim u odnosu na klasične oblike štednje. Građani ne samo da grade vlastitu mirovinsku štednju, već dobivaju i dodatnu korist kroz porezni sustav i državne subvencije.
Sigurnost i nadzor fondova
Ulaganje u treći mirovinski stup odvija se pod strogim nadzorom Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA). HANFA prati rad mirovinskih društava, kontrolira pravilnost ulaganja i štiti interese članova fondova. To smanjuje rizik od nepravilnosti i daje veću razinu povjerenja.
Fondovi su obično razvrstani prema razini rizika – od konzervativnih, koji ulažu u sigurnije instrumente poput državnih obveznica, do dinamičnijih fondova s većim udjelom dionica. Članovi mogu birati fond koji odgovara njihovoj toleranciji na rizik.
Ova regulacija i nadzor znače da sredstva nisu prepuštena samovolji upravitelja, nego se ulažu u skladu s jasno propisanim pravilima. Time treći stup pruža određenu financijsku sigurnost koju mnogi građani smatraju važnim čimbenikom prilikom dugoročnog planiranja.
Dodatni izvor prihoda u mirovini
Treći mirovinski stup funkcionira kao nadopuna prva dva obvezna stupa. Kada osoba navrši 55 godina, može početi koristiti sredstva iz fonda. Dio štednje (do 30%) moguće je povući odmah kao jednokratnu isplatu, dok se ostatak pretvara u mjesečnu mirovinu.
Ovaj dodatni izvor prihoda u mirovini pomaže ublažiti razliku između plaće i mirovine, koja u Hrvatskoj često zna biti značajna. Za mnoge građane upravo ta nadopuna znači veću financijsku slobodu i lakše pokrivanje svakodnevnih troškova.
Još jedna prednost je nasljednost. Ako član fonda preminu prije početka isplate, sredstva se prenose na nasljednike. To daje dodatnu sigurnost jer uloženi novac ne propada, već ostaje u obitelji.
Na taj način treći mirovinski stup ne djeluje samo kao štednja za pojedinca, već i kao oblik zaštite obitelji, čineći stariju dob financijski predvidljivijom i stabilnijom.
Isplativost trećeg mirovinskog stupa
Treći mirovinski stup može donijeti dodatna mirovinska primanja, ali njegova stvarna vrijednost ovisi o prinosima fonda, razini inflacije i usporedbi s drugim oblicima štednje. Najčešće se promatra kroz dugoročne učinke jer male mjesečne uplate tijekom desetljeća mogu stvoriti značajnu razliku u budućoj mirovini.
Očekivani prinosi i izračuni
Prinosi dobrovoljnih mirovinskih fondova u Hrvatskoj u prosjeku se kreću oko 4–6% godišnje, ovisno o fondu i strategiji ulaganja. Ako se pretpostavi stabilan prinos od 5%, dugoročni učinak može biti znatan.
Primjerice, osoba koja uplaćuje 50 € mjesečno od 30. do 55. godine, bez kamata bi skupila 15.000 €. No, uz prosječan prinos od 5% godišnje, kapital može narasti na gotovo 29.000 €.
Važno je napomenuti da prinosi nisu zajamčeni. Fondovi ulažu u dionice, obveznice i druge instrumente pa na rezultate utječe stanje tržišta. Ipak, dugoročno gledano, povijesni podaci pokazuju da su fondovi trećeg stupa većinom ostvarivali pozitivne rezultate.
Za one koji uplaćuju veće iznose, učinak složenih kamata postaje još izraženiji. Čak i razlika od 20–30 € mjesečno može značiti tisuće eura više u trenutku odlaska u mirovinu.
Utjecaj inflacije na štednju
Inflacija je ključni faktor koji smanjuje realnu vrijednost ušteđenog novca. Ako je prosječna inflacija 3% godišnje, a fond ostvaruje prinos od 5%, stvarni rast kapitala iznosi tek oko 2%.
To znači da iako se iznos na računu povećava, kupovna moć tih sredstava može biti znatno manja za 20 ili 30 godina. Primjerice, 1.000 € danas neće imati istu vrijednost u budućnosti ako cijene stalno rastu.
Treći stup ipak pruža određenu zaštitu jer fondovi ulažu u različite instrumente koji mogu pratiti ili nadmašiti inflaciju. Za razliku od čuvanja novca „u čarapi“ ili na neaktivnom računu, ovdje postoji šansa da se barem djelomično očuva realna vrijednost štednje.
Dugoročnim ulaganjem i redovitim uplatama moguće je ublažiti negativan učinak inflacije, iako ga nije moguće potpuno izbjeći.
Usporedba sa štednjom u banci
Štednja u banci nudi sigurnost i likvidnost, ali kamatne stope na oročene depozite u Hrvatskoj često su ispod 1–2% godišnje. U uvjetima kada inflacija prelazi 3%, takva štednja zapravo gubi vrijednost.
S druge strane, treći mirovinski stup donosi porezne olakšice i potencijalno veće prinose. Osim toga, omogućuje jednokratnu isplatu do 30% kapitala s navršenih 55 godina, dok se ostatak isplaćuje kroz mirovinska primanja.
Naravno, za razliku od banke, sredstva nisu odmah dostupna. To znači da treći stup nije prikladan za kratkoročnu štednju ili hitne troškove, već isključivo za dugoročno planiranje.
U konačnici, dok banka pruža sigurnost i brzu dostupnost novca, treći stup nudi dugoročni rast i dodatnu mirovinu, što ga čini pogodnijim za one koji žele osigurati stabilniji prihod u starosti.
Tko najviše profitira od trećeg mirovinskog stupa?
Dobrovoljna mirovinska štednja nije jednako korisna za sve. Neki građani imaju izravne porezne i financijske koristi, dok drugi dobivaju dugoročnu sigurnost ili fleksibilnost u planiranju mirovine. Najviše koristi proizlazi iz statusa na tržištu rada i životne dobi ulagača.
Zaposlenici i poslodavci
Zaposlenici u Hrvatskoj često imaju najveću korist jer mogu iskoristiti porezne olakšice i državne poticaje. Uplate koje sami izdvajaju smanjuju poreznu osnovicu, što znači manji godišnji porez na dohodak. Poslodavci dodatno mogu uplaćivati u korist svojih radnika, a te uplate su priznati trošak tvrtke.
Ova kombinacija stvara situaciju u kojoj i radnik i poslodavac imaju interes. Radnik gradi sigurniju mirovinu, dok poslodavac motivira i nagrađuje zaposlenike na način koji je porezno povoljan.
Praksa pokazuje da veće tvrtke češće koriste ovu mogućnost jer imaju organizirane sustave nagrađivanja. No i manji poslodavci sve češće prepoznaju prednost jer im omogućuje zadržavanje kvalitetnog kadra bez dodatnih davanja na plaću.
Samozaposleni i nezaposleni
Samozaposleni, poput obrtnika i freelancera, nemaju poslodavca koji bi im uplaćivao dodatna sredstva. Za njih treći mirovinski stup predstavlja način da sami sebi osiguraju dodatnu mirovinu. Budući da su doprinosi u prva dva stupa često niži, ova štednja im može biti ključna.
Nezaposleni također mogu uplaćivati, iako u praksi to čine rjeđe zbog ograničenih prihoda. Prednost je u tome što nema zapreka za sudjelovanje – dovoljno je sklopiti ugovor s mirovinskim društvom i uplaćivati koliko je moguće.
Za obje skupine vrijedi pravilo da i male, ali redovite uplate mogu imati značajan učinak tijekom desetljeća. Osobito kada se uračunaju prinosi fondova i državna poticajna sredstva.
Mlađe i starije generacije
Mlađi građani imaju najviše koristi jer vrijeme radi za njih. Redovite uplate kroz 20 ili 30 godina omogućuju rast štednje zahvaljujući složenim kamatama. Na primjer, osoba koja počne štedjeti u ranim 20-ima može do 55. godine imati višestruko veći iznos od nekoga tko je krenuo kasnije s istim mjesečnim uplatama.
Starije generacije, posebno oni koji su blizu 55. godine, također mogu profitirati, ali na drugačiji način. Za njih je prednost fleksibilnost isplate – mogućnost jednokratnog podizanja 30% štednje ili dogovor o kraćem razdoblju isplate mirovine.
U praksi, mlađi ulažu radi dugoročne sigurnosti, dok stariji koriste treći stup kao dodatni izvor prihoda u prijelaznom razdoblju prema mirovini. Obje skupine dobivaju, ali na temelju različitih potreba i vremenskih horizontâ.
Najčešće dileme i rizici
Kod dobrovoljne mirovinske štednje važno je razumjeti da prinosi nisu zajamčeni, pravila isplate imaju svoja ograničenja, a iskustva korisnika u Hrvatskoj pokazuju i prednosti i slabosti sustava. Ove točke često određuju hoće li se ulaganje doživjeti kao isplativo ili razočaravajuće.
Rizici ulaganja i volatilnost tržišta
Dobrovoljni mirovinski fondovi ulažu u različite vrijednosne papire, pa se prinosi mijenjaju ovisno o kretanju tržišta. U razdobljima gospodarske nestabilnosti, vrijednost ušteđevine može privremeno pasti. To znači da se štednja ne razvija uvijek linearnim rastom.
HANFA (Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga) nadzire rad fondova i postavlja pravila kako bi zaštitila članove. Ipak, nadzor ne uklanja tržišni rizik. Fondovi s većim udjelom dionica imaju potencijalno veće prinose, ali i veće oscilacije. Konzervativni fondovi nude stabilnost, no s manjim prinosima.
Za mnoge ulagače dilema je odabrati između sigurnosti i mogućnosti većeg rasta. Ako se štednja planira dugoročno, privremeni padovi tržišta mogu se nadoknaditi kroz vrijeme. Kratkoročni ulagači, međutim, često osjećaju nesigurnost jer nemaju dovoljno vremena za oporavak ulaganja.
Prava i ograničenja korisnika
Pravila trećeg stupa određuju kada i kako se sredstva mogu koristiti. Isplata je moguća tek nakon navršene 55. godine života. Tada se do 30% štednje može podići odjednom, dok se ostatak isplaćuje u obliku mirovine.
Ova pravila pomažu da sredstva ostanu namijenjena mirovini, ali istovremeno ograničavaju fleksibilnost korisnika. Ako se novac zatreba ranije, nije ga moguće povući bez gubitka prava. To mnogima stvara osjećaj da je štednja “zaključana”.
Postoje i porezne olakšice za uplate, što mnogima predstavlja motivaciju. Međutim, maksimalni iznos olakšice je ograničen, pa oni koji uplaćuju više od propisanog iznosa ne ostvaruju dodatnu poreznu korist. Time se postavlja pitanje optimalne visine uplate za pojedinca.
Iskustva korisnika u Hrvatskoj
U praksi se mišljenja o trećem stupu razlikuju. Mlađi ulagači često ističu da im se isplati jer dugoročno mogu akumulirati značajnija sredstva, čak i uz male mjesečne uplate. Oni vide treći stup kao dopunu državnoj mirovini.
Stariji korisnici ponekad izražavaju nezadovoljstvo jer smatraju da su prinosi skromni u odnosu na očekivanja. Dio njih naglašava i da je proces isplate spor i birokratski zahtjevan, iako je zakonski dobro definiran.
Pozitivno iskustvo obično imaju oni čiji poslodavci uplaćuju dodatna sredstva u fondove. Time se povećava štednja bez dodatnog troška za zaposlenika. S druge strane, samozaposleni i nezaposleni koji sami uplaćuju oslanjaju se isključivo na vlastite mogućnosti, što im otežava redovitost uplata.
Često postavljana pitanja
Treći mirovinski stup donosi niz pogodnosti, ali i pitanja koja zanimaju buduće štediše. Ključni pojmovi koji se najčešće spominju odnose se na prednosti ulaganja, porezne poticaje, mogućnost ranijeg povlačenja sredstava, razlike u odnosu na drugi stup te odabir pravog fonda.
Koje su prednosti ulaganja u treći mirovinski stup?
Glavna prednost je fleksibilnost uplata. Štediša sam odlučuje koliko i kada će uplaćivati, bez obaveze stalnog iznosa.
Osim toga, sredstva se nasljeđuju, a postoji i mogućnost jednokratne isplate dijela štednje uz redovitu mjesečnu mirovinu. Time se osigurava dodatni prihod u starosti, izvan državne mirovine.
Kakvi su porezni poticaji za uplate u treći mirovinski stup?
U Hrvatskoj država nudi porezne olakšice za uplate u treći stup. Poslodavci mogu uplaćivati sredstva zaposlenicima, a taj iznos se priznaje kao porezno dopustiv trošak.
Za same korisnike, na isplate iz trećeg stupa ne plaća se porez na dohodak. Time se povećava neto korist od štednje.
Kako treći mirovinski stup utječe na visinu osobne mirovine?
Visina buduće mirovine izravno ovisi o ukupnim uplatama i prinosima fonda. Što je dulje razdoblje štednje i što su uplate veće, to će i isplate biti značajnije.
Treći stup funkcionira kao nadopuna državnoj mirovini, smanjujući rizik od financijskog manjka u starosti.
Mogu li povući sredstva prije umirovljenja iz trećeg mirovinskog stupa?
Povlačenje je moguće već s navršenih 55 godina. Tada se može jednokratno podići do 30% ušteđenog iznosa, dok se ostatak isplaćuje kroz mjesečne rente.
Ranije povlačenje od te dobi nije predviđeno, što osigurava da sredstva ostanu namijenjena mirovini.
Koje su razlike između drugog i trećeg mirovinskog stupa?
Drugi stup je obvezan za zaposlene i financira se izdvajanjima iz plaće. Treći stup je dobrovoljan i temelji se na osobnim uplatama ili uplatama poslodavca.
Još jedna razlika je u isplatama. Drugi stup se isplaćuje isključivo kao mirovina, dok treći dopušta i djelomičnu jednokratnu isplatu.
Kako odabrati pravi fond za treći mirovinski stup?
Prilikom odabira treba obratiti pažnju na prinos fonda, visinu naknada i razinu rizika. Fondovi se razlikuju po strategiji ulaganja – neki ulažu konzervativno, drugi agresivnije.
Korisno je usporediti više fondova i koristiti dostupne online kalkulatore mirovinske štednje. Na taj način može se procijeniti koja opcija najbolje odgovara osobnim financijskim ciljevima.