Koliko zapravo iznosi minimalna invalidska mirovina u Hrvatskoj i može li se s tim iznosom pokriti osnovne troškove života? Pitanje je važno jer se radi o primanjima na koja se oslanja velik broj osoba koje su zbog bolesti ili ozljede izgubile radnu sposobnost.
Minimalna invalidska mirovina trenutno iznosi oko 343 eura mjesečno, što je otprilike 15 eura manje od najniže starosne mirovine, a iznos se razlikuje ovisno o radnom stažu i primjeni međunarodnih ugovora.
Ova tema ne tiče se samo brojki na papiru nego i svakodnevne realnosti – od plaćanja računa do kupovine osnovnih namirnica. Zato se u nastavku razmatraju trenutačni iznosi i promjene, uvjeti za ostvarivanje prava, dodatna primanja te aktualni trendovi koji oblikuju sustav invalidskih mirovina.
Minimalna invalidska mirovina: Trenutni iznosi i promjene
Invalidske mirovine u Hrvatskoj ostaju među najnižim primanjima u sustavu mirovinskog osiguranja. Njihova visina ovisi o radnom stažu, postotku invalidnosti i usklađivanjima koja provodi HZMO. Razlike između minimalnih, prosječnih i starosnih mirovina jasno pokazuju težak položaj umirovljenika s invaliditetom.
Najniži iznos invalidske mirovine u 2025.
Najniža invalidska mirovina u 2025. godini iznosi 343 eura mjesečno. To je iznos koji primaju osobe s djelomičnim ili potpunim gubitkom radne sposobnosti, a koje imaju vrlo kratak radni staž. Ova svota je čak 15 eura niža od najniže starosne mirovine, koja iznosi 358 eura.
Takav iznos teško pokriva osnovne životne troškove. Prema podacima HZMO-a, upravo korisnici s najmanje godina staža čine najbrojniju skupinu primatelja invalidske mirovine. Njihove mirovine predstavljaju tek četvrtinu prosječne plaće u zemlji, što jasno pokazuje koliko su financijski ranjivi.
Oni koji primaju minimalnu invalidsku mirovinu često se dodatno oslanjaju na inkluzivni dodatak ili druge socijalne naknade. Bez toga, njihova primanja bi bila ispod granice siromaštva.
Prosječni iznosi prema radnom stažu
Visina invalidske mirovine raste s duljinom radnog staža. U rujnu 2025. prosječna invalidska mirovina iznosila je 419 eura, što je oko 32% prosječne plaće. Međutim, razlike među korisnicima su velike.
- Osobe s do 19 godina staža primaju oko 344 eura.
- Oni s 30 godina staža dosežu prosjek od 374 eura.
- Najviši iznos, oko 767 eura, ostvaruju rijetki korisnici s 46 i više godina staža.
Takvih je vrlo malo – tek nekoliko desetaka osoba. Većina korisnika ostaje znatno ispod tog iznosa. Ovi podaci pokazuju da dulji radni staž donosi osjetno bolju mirovinu, ali i dalje nedovoljnu za pokrivanje svih troškova života.
Usporedba s najnižom i prosječnom mirovinom
Kada se usporedi s drugim vrstama mirovina, invalidska mirovina je na dnu ljestvice. Prosječna starosna mirovina u 2025. iznosi 553 eura, što je oko 133 eura više od prosječne invalidske. Najniža starosna mirovina od 358 eura također je viša od minimalne invalidske.
Ovakva razlika stvara dodatne nejednakosti među umirovljenicima. Dok starosni umirovljenici s dugim stažem mogu računati na nešto stabilnija primanja, osobe s invaliditetom ostaju u znatno nepovoljnijem položaju.
Važno je naglasiti da se invalidske mirovine automatski pretvaraju u starosne kada korisnici navrše 65 godina. Ipak, već tada mnogi dolaze s nižom osnovicom, pa ni kasnije ne dosežu iznose bliže prosjeku. To jasno pokazuje da invalidske mirovine ostaju među najnižima u cijelom mirovinskom sustavu.
Uvjeti za ostvarivanje prava na minimalnu invalidnu mirovinu
Pravo na minimalnu invalidnu mirovinu temelji se na nekoliko ključnih elemenata. Najvažniji su status osiguranika, duljina mirovinskog staža i okolnosti pod kojima je nastao invaliditet ili bolest. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) donosi odluku na temelju propisanih zakonskih kriterija.
Tko može ostvariti pravo
Pravo na invalidsku mirovinu mogu ostvariti osiguranici kod kojih je utvrđen djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti. To se utvrđuje putem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, čije nalaze koristi HZMO.
Osiguranik mora biti u sustavu mirovinskog osiguranja, što znači da je tijekom života uplaćivao doprinose. Bez tog statusa nije moguće ostvariti pravo, čak i ako postoji ozbiljan zdravstveni problem.
Minimalna invalidska mirovina dodjeljuje se kada su ispunjeni uvjeti za invalidsku mirovinu, ali izračunani iznos ne doseže zakonom propisani minimum. U tom slučaju primjenjuje se zaštitni mehanizam kako bi korisnik imao barem osnovnu financijsku sigurnost.
Uloga radnog staža i dobi
Radni staž ima veliku ulogu jer zakon traži da osiguranik ima određeni broj godina staža u odnosu na svoj životni vijek. Opće pravilo je da staž mora pokrivati barem jednu trećinu ukupnog radnog vijeka do trenutka nastanka invaliditeta.
Primjer: ako osoba ima 30 godina radnog vijeka, mora imati najmanje 10 godina staža. Postoje iznimke, npr. za mlađe osiguranike ili one kod kojih je invaliditet nastao u ranoj dobi, kada se prag smanjuje.
Dob također utječe jer se invalidska mirovina može priznati samo ako je gubitak radne sposobnosti nastao prije navršene 65. godine života. Nakon toga osoba se tretira kao starosni umirovljenik.
Bolest i invaliditet kao temelj za ostvarivanje prava
Invalidska mirovina se priznaje kada osiguranik izgubi radnu sposobnost zbog bolesti ili ozljede. Bitno je razlikovati ozljede na radu od onih izvan rada jer to može utjecati na povoljnije uvjete.
Kod bolesti ili nesreće izvan rada traži se ispunjenje uvjeta staža. Ako je uzrok invaliditeta nesreća na radu ili profesionalna bolest, pravo se može ostvariti i bez minimalnog staža.
Važno je naglasiti da se stupanj invaliditeta mora službeno utvrditi. Tek na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenih tijela HZMO može donijeti rješenje o pravu na mirovinu. Bez formalnog postupka i potvrde invaliditeta pravo se ne može priznati, bez obzira na zdravstveno stanje.
Faktori koji utječu na iznos minimalne invalidske mirovine
Na visinu minimalne invalidske mirovine utječu tri ključna elementa: razina utvrđenog invaliditeta, duljina radnog staža te prosječna plaća koju je osiguranik ostvarivao tijekom radnog vijeka. Svaki od ovih faktora ima izravan utjecaj na konačni iznos koji osoba može primati.
Postotak invalidnosti
Prvi i osnovni uvjet za ostvarivanje invalidske mirovine jest utvrđivanje djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Što je postotak invalidnosti veći, to je i pravo na povoljniji izračun mirovine izraženije.
Osiguranici s potpunim gubitkom radne sposobnosti stječu pravo na punu invalidsku mirovinu. Kod djelomičnog gubitka radne sposobnosti mirovina se računa razmjerno, pa je iznos niži. Na primjer, osoba kojoj je priznato 50 % invaliditeta ne može očekivati isti iznos kao ona kojoj je priznat potpuni invaliditet.
Važno je naglasiti da se postotak invalidnosti ne određuje proizvoljno. O njemu odlučuju liječničke komisije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), na temelju medicinske dokumentacije i procjene radne sposobnosti. Ova procjena često predstavlja ključnu točku u određivanju buduće financijske sigurnosti osobe.
Duljina radnog staža
Radni staž ima značajnu ulogu jer se mirovina računa prema broju godina uplaćenih doprinosa. Osobe s duljim stažem ostvaruju viši iznos, dok oni s kraćim radnim vijekom primaju minimalne iznose koji često ne prelaze 340–370 eura mjesečno.
Primjerice, osiguranik s manje od 20 godina staža prima znatno nižu mirovinu od onoga koji je radio 40 godina. Statistike pokazuju da većina korisnika invalidske mirovine u Hrvatskoj ima kraći radni staž, što objašnjava zašto su prosječni iznosi invalidskih mirovina niži od starosnih.
Zakon predviđa i određene olakšice. U pojedinim slučajevima priznaje se dodatni staž, primjerice za vrijeme provedeno na odsluženju vojnog roka ili za razdoblja nezaposlenosti u kojima je osoba bila prijavljena na burzu rada. Takva pravila mogu neznatno povećati konačan iznos mirovine.
Visina prosječne plaće
Treći faktor odnosi se na plaću koju je osiguranik primao tijekom radnog vijeka. Sustav koristi prosjek plaća i mirovinskih doprinosa kako bi odredio osnovicu za izračun. Oni koji su imali više plaće tijekom rada mogu očekivati i veću invalidsku mirovinu, dok osobe s niskim primanjima ostaju na minimalnim iznosima.
U praksi to znači da dvoje osiguranika s istim brojem godina staža i istim postotkom invalidnosti mogu primati bitno različite mirovine, ovisno o visini svojih plaća. Tako netko tko je radio u javnom sektoru s višim koeficijentom može ostvariti povoljniji izračun od osobe koja je radila na minimalcu.
U Hrvatskoj prosječna invalidska mirovina iznosi oko 419 eura, što je osjetno manje od prosječne starosne mirovine. No, kod onih s dugim stažem i višim plaćama, iznos se može približiti ili čak premašiti 700 eura. Razlike su velike, a upravo visina prosječne plaće u radnom vijeku čini jedan od presudnih faktora.
Dodatna prava i inkluzivni dodatak uz minimalnu invalidsku mirovinu
Uz minimalnu invalidsku mirovinu, osobe s invaliditetom mogu ostvariti i niz dodatnih prava. Ta prava obuhvaćaju novčane naknade, socijalne usluge i zdravstvenu skrb, a cilj im je olakšati svakodnevni život i smanjiti financijski teret.
Inkluzivni dodatak: iznosi i uvjeti
Inkluzivni dodatak uveden je kako bi zamijenio nekoliko ranijih naknada poput osobne invalidnine i doplatka za pomoć i njegu. Riječ je o mjesečnoj novčanoj potpori koja se određuje prema razini potpore i težini invaliditeta.
Osnovica za izračun iznosi 120 eura, a iznos dodatka kreće se od 115 % do čak 600 % osnovice, ovisno o razini. To znači da korisnici mogu primati između 138 eura i 720 eura mjesečno.
Prava se razlikuju za djecu i odrasle, a uvjeti se temelje na stupnju oštećenja funkcionalnih sposobnosti. No, postoje i ograničenja – primjerice, osobe koje već koriste uslugu smještaja u ustanovi ili imaju drugu nekretninu osim one u kojoj žive, ne mogu ostvariti pravo na dodatak u nižim razinama.
Zahtjev se podnosi Hrvatskom zavodu za socijalni rad, a postupak uključuje vještačenje i donošenje rješenja.
Pomoć njegovatelja i druge socijalne usluge
Uz inkluzivni dodatak, osobe s invaliditetom imaju pravo na usluge koje olakšavaju svakodnevni život. Jedna od ključnih je pravo na njegovatelja ili osobnog asistenta, posebno za one kojima je potrebna stalna pomoć u obavljanju osnovnih životnih aktivnosti.
Njegovatelj može biti član obitelji ili profesionalna osoba, a država pokriva troškove kroz sustav socijalne skrbi. Time se smanjuje financijski pritisak na obitelj i omogućuje sigurnija briga za korisnika.
Pored toga, dostupne su i druge socijalne usluge poput pomoći u kući, psihosocijalne podrške, savjetovanja te privremenog smještaja. Umirovljenici s invaliditetom često koriste upravo kombinaciju novčanih naknada i ovih usluga, jer zajedno pružaju veću sigurnost i kvalitetu života.
Besplatna zdravstvena skrb
Osobe s invaliditetom i korisnici invalidskih mirovina imaju pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu u okviru javnog sustava. To uključuje oslobođenje od plaćanja participacije za liječničke preglede, lijekove s osnovne liste te bolničko liječenje.
Za mnoge korisnike ovo pravo je jednako važno kao i sama mirovina, jer troškovi liječenja mogu biti znatni. Posebno je značajno kod kroničnih bolesti i dugotrajnih terapija, gdje bi redovni troškovi brzo premašili iznos mirovine.
Dodatno, osobe s težim invaliditetom često imaju pravo i na ortopedska pomagala, fizikalnu terapiju te rehabilitacijske programe bez dodatnih troškova. Na taj način zdravstveni sustav pokušava smanjiti financijske prepreke i osigurati dostupnost potrebne skrbi.
Prelazak invalidske mirovine u starosnu mirovinu
Prijelaz iz invalidske u starosnu mirovinu u Hrvatskoj ovisi o vrsti invalidske mirovine i ispunjenju zakonskih uvjeta. Pravila nisu jednaka za sve umirovljenike jer se razlikuje postupak kod potpunog gubitka radne sposobnosti i kod djelomične ili profesionalne nesposobnosti.
Automatski prijelaz pri ispunjavanju dobi
Korisnici invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti prelaze u starosnu mirovinu automatski, bez dodatnih zahtjeva. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) provodi taj prijelaz kada osoba navrši zakonom propisanu dob.
U 2025. godini to znači 65 godina za muškarce i 63 godine i 9 mjeseci za žene. Dobna granica za žene postupno se izjednačava s muškarcima, pa će od 2030. i one morati imati navršenih 65 godina.
Za korisnike invalidske mirovine zbog djelomične ili profesionalne nesposobnosti, automatski prijelaz ne postoji. Oni ostaju u istoj kategoriji sve dok ne ispune dodatne uvjete, poput najmanje jedne godine rada nakon umirovljenja. Bez toga, mirovina se ne može preračunati u starosnu.
Ova razlika često stvara nedoumice među umirovljenicima jer mnogi očekuju da će prijelaz biti jednak za sve vrste invalidskih mirovina. Međutim, zakon jasno razdvaja slučajeve i predviđa posebne uvjete.
Promjene iznosa nakon prijelaza
Sam prijelaz iz invalidske u starosnu mirovinu može značiti i promjenu u iznosu. Kod potpunog gubitka radne sposobnosti, prijelaz u starosnu obično donosi blago povećanje jer se primjenjuje povoljniji mirovinski faktor.
Na primjer, faktor za izračun invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti iznosi 1,0, dok se nakon prijelaza u starosnu povećava na 1,1. To znači da će se osnovica za obračun uvećati, a time i krajnji iznos mirovine.
Kod djelomične nesposobnosti faktor je niži (0,8 ili 0,9 nakon izmjena), pa i nakon eventualnog prijelaza u starosnu mirovinu iznos ostaje skromniji. To je razlog zašto mnogi korisnici s profesionalnom nesposobnošću traže mogućnost dodatnog rada kako bi ostvarili pravo na preračun.
Umirovljenici često primjećuju da se prosječna starosna mirovina kreće nešto više od invalidske. Podaci HZMO-a pokazuju da starosne mirovine u prosjeku iznose oko 548 eura, dok invalidske mirovine iz rada iznose oko 432 eura. Ta razlika potvrđuje da prijelaz može imati financijsku korist.
Specifičnosti za dugogodišnje osiguranike
Postoji posebna skupina umirovljenika koji su ostvarili dugi radni staž, tzv. dugogodišnji osiguranici. Oni imaju određene pogodnosti kod ostvarivanja prava na starosnu mirovinu, ali pravila se ipak razlikuju od onih za invalidske mirovine.
Ako osoba s invalidskom mirovinom ima više od 41 godine staža, može ranije ostvariti starosnu mirovinu bez penalizacije. Međutim, važno je naglasiti da se ovo odnosi samo ako je ispunjen uvjet rada nakon priznanja invalidske mirovine, barem u trajanju od jedne godine.
U praksi to znači da netko tko je primao invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti, a ima dug radni staž, ne može odmah prijeći u starosnu bez dodatnog rada. Tek nakon što odradi propisanu godinu dana, HZMO će omogućiti preračun.
Ova pravila često izazivaju nezadovoljstvo jer mnogi dugogodišnji osiguranici smatraju da bi njihov staž trebao automatski omogućiti prelazak. No zakonodavac je zadržao uvjet dodatnog rada kako bi se jasno razlikovala prava iz invalidske i starosne mirovine.
Za one koji ispunjavaju uvjete, prelazak može biti financijski povoljniji jer se kod dugogodišnjih osiguranika obračunava veći postotak osnovice, a time i viši iznos mirovine.
Statistika i aktualni trendovi minimalnih invalidskih mirovina
Podaci o minimalnim invalidskim mirovinama pokazuju jasne razlike među korisnicima, ovisno o radnom stažu, spolu i godini umirovljenja. Iznosi se mijenjaju sporo, a razlike u odnosu na druge vrste mirovina ostaju značajne.
Broj korisnika i demografske skupine
Prema podacima HZMO-a, minimalnu invalidsku mirovinu prima više od 40 tisuća osoba, što čini značajan udio unutar ukupnog broja korisnika minimalnih mirovina. Većina njih ima kraći radni staž, često ispod 20 godina, što direktno utječe na visinu primanja.
Zanimljivo je da među korisnicima postoji jasna rodna razlika. Muškarci češće primaju nešto veće invalidske mirovine, dok žene u prosjeku primaju oko 80 eura manje. To proizlazi iz nižih plaća i prekida u radnom stažu, što se odražava na konačan iznos.
Demografski gledano, najveći broj korisnika pripada starijim dobnim skupinama, no primjetan je i pad ukupnog broja korisnika kroz godine. Primjerice, prije pet godina bilo ih je više od 108 tisuća, dok ih je danas gotovo 20 tisuća manje.
Rast ili pad iznosa kroz godine
Kretanje iznosa pokazuje polagani rast, ali bez značajnog približavanja prosječnim mirovinama. Prije pet godina prosječna invalidska mirovina bila je oko 283 eura, dok je danas prosjek oko 419 eura. Iako je to povećanje od više od 130 eura, udio u prosječnoj plaći ostaje nizak, oko trećine.
Minimalne invalidske mirovine s kraćim stažem kreću se oko 343 eura, dok oni s dugim radnim stažem (više od 45 godina) mogu doseći i preko 700 eura. No, takvih korisnika ima vrlo malo — tek nekoliko desetaka u cijeloj zemlji.
Usporedimo li trendove, broj korisnika se smanjuje, dok se iznos povećava. To znači da sustav formalno bilježi napredak, ali realna kupovna moć korisnika i dalje ostaje ograničena zbog rasta troškova života.
Usporedba s drugim vrstama mirovina
Invalidske mirovine u prosjeku su niže od starosnih. Dok prosječna starosna mirovina iznosi oko 553 eura, invalidska se kreće na razini od 419 eura. Najniža invalidska mirovina je čak 15 eura manja od najniže starosne, što dodatno naglašava razliku.
S druge strane, posebne kategorije umirovljenika, poput bivših saborskih zastupnika ili članova Vlade, primaju višestruko veće iznose. Njihove mirovine prelaze 2.000 eura, što je gotovo pet puta više od minimalne invalidske mirovine.
Ovakve usporedbe jasno pokazuju nejednakosti unutar sustava. Dok se većina korisnika minimalnih invalidskih mirovina kreće u rasponu između 340 i 400 eura, mali broj povlaštenih umirovljenika prima iznose koji višestruko premašuju prosjek.
Često postavljana pitanja
Minimalna invalidska mirovina određuje se prema jasno propisanim uvjetima i pravilima. Iznos ovisi o radnom stažu, uzroku invalidnosti i zakonodavnim promjenama koje se povremeno usklađuju.
Koji su uvjeti za ostvarivanje prava na minimalnu invalidsku mirovinu?
Pravo se stječe kada osoba zbog bolesti, ozljede na radu ili profesionalne bolesti izgubi djelomičnu ili potpunu radnu sposobnost. Potrebno je imati određeni broj godina staža, a uvjeti variraju ovisno o uzroku invalidnosti i dobi osiguranika.
Kako se izračunava visina minimalne invalidske mirovine?
Visina se računa na temelju mirovinskog staža, prosječne plaće tijekom radnog vijeka i zakonski propisanog najnižeg iznosa po godini staža. Trenutno najniža invalidska mirovina iznosi oko 343 eura, što je manje od najniže starosne mirovine.
Postoji li razlika u iznosu minimalne invalidske mirovine s obzirom na stupanj invaliditeta?
Da, razlika postoji. Ako je invalidnost nastala zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, iznos je povoljniji nego kada je uzrok bolest izvan rada. Također, veći radni staž donosi viši iznos, bez obzira na stupanj invaliditeta.
Koje dokumente je potrebno priložiti prilikom podnošenja zahtjeva za minimalnu invalidsku mirovinu?
Potrebno je priložiti liječničku dokumentaciju, nalaz i mišljenje ovlaštenog tijela o invalidnosti, potvrdu o radnom stažu te osobne identifikacijske dokumente. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) daje točne upute o potrebnim prilozima.
Mogu li primati minimalnu invalidsku mirovinu ako sam zaposlen?
Osobe s djelomičnim gubitkom radne sposobnosti mogu raditi uz mirovinu, ali pod posebnim uvjetima. U slučaju potpunog gubitka radne sposobnosti, zapošljavanje nije moguće jer se mirovina dodjeljuje upravo zbog potpune nesposobnosti za rad.
Kako se promjene u zakonodavstvu odražavaju na iznos minimalne invalidske mirovine?
Iznosi se redovito usklađuju prema rastu plaća i troškova života. Primjerice, nakon posljednjeg usklađivanja invalidske mirovine porasle su za oko 29 eura. Svaka zakonska izmjena izravno utječe na konačan iznos koji korisnici primaju.