Mnogi se pitaju što točno znači otpremnina za mirovinu i tko na nju uopće ima pravo. Tema je važna jer se radi o novcu koji može olakšati prijelaz s plaće na mirovinu, a pravila nisu uvijek jednaka za sve.
Otpremnina za mirovinu nije zakonsko pravo svakog radnika, već mogućnost koju poslodavac može odrediti ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom, a neoporezivi iznos trenutno iznosi do 1.400 eura.
Iznosi, uvjeti i način isplate razlikuju se ovisno o sektoru i vrsti ugovora, pa netko može dobiti tek simboličan dar, dok drugi odlaze s gotovo dvostruko većim iznosom. Upravo zato vrijedi detaljno razmotriti pravila, iznimke i stvarne primjere iz prakse.
Što je otpremnina za mirovinu
Otpremnina za mirovinu predstavlja novčanu isplatu koju radnik može primiti od poslodavca prilikom odlaska u mirovinu. Njezin iznos i pravo na isplatu ne određuje Zakon o radu, već proizlazi iz kolektivnih ugovora, pravilnika o radu ili samih ugovora između radnika i poslodavca.
Definicija otpremnine za mirovinu
Otpremnina za mirovinu nije zakonski zajamčeno pravo. Poslodavac je dužan isplatiti je samo ako postoji obveza definirana kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Ako takva odredba ne postoji, radnik nema pravo na isplatu.
Država propisuje samo najviši iznos koji se može isplatiti neoporezivo. Od 2024. taj iznos iznosi 1.400 eura, dok je ranije bio 1.327,24 eura. Ako poslodavac isplati više od tog iznosa, razlika se tretira kao plaća i podliježe porezima i doprinosima.
U praksi, otpremnina se češće isplaćuje u javnim i državnim službama gdje je uređena kolektivnim ugovorima. Primjerice, zaposlenici u državnoj službi imaju pravo na otpremninu u visini dviju osnovica za izračun plaće, što trenutno iznosi oko 1.894 eura.
Razlika između otpremnine za mirovinu i otpremnine kod otkaza
Otpremnina kod otkaza i ona za mirovinu nisu isto. Kod otkaza, pravo na otpremninu uređuje Zakon o radu i vezano je uz godine staža kod poslodavca. Minimalna zakonska otpremnina iznosi trećinu prosječne mjesečne bruto plaće za svaku navršenu godinu rada.
Kod odlaska u mirovinu, takvo zakonsko pravo ne postoji. Radnik može dobiti otpremninu samo ako je to regulirano ugovorom ili pravilnikom. Dakle, dok je otpremnina kod otkaza obvezna u određenim slučajevima, kod mirovine ovisi o volji poslodavca i pravilima unutar poduzeća.
Još jedna razlika je porezni tretman. Kod otkaza, otpremnina se računa prema formuli iz zakona, dok se kod mirovine gleda samo gornja granica neoporezivog iznosa. Sve iznad toga tretira se kao plaća.
Značaj otpremnine za radnike
Za mnoge radnike otpremnina za mirovinu predstavlja važnu financijsku podršku u trenutku prijelaza iz radnog odnosa u mirovinu. Često služi kao jednokratna pomoć kojom se pokrivaju troškovi prilagodbe na manja mjesečna primanja.
U državnim i javnim službama, gdje je otpremnina jasno definirana, radnici mogu računati na siguran iznos. U privatnom sektoru situacija je različita – neki poslodavci isplaćuju prigodne darove ili simbolične iznose, dok drugi uopće ne isplaćuju otpremninu.
Za radnika je stoga ključno provjeriti kolektivni ugovor ili ugovor o radu. Tek tada može znati ima li pravo na otpremninu i u kojem iznosu. Time se izbjegavaju nesporazumi i osigurava jasna slika o financijskim pravima prilikom odlaska u mirovinu.
Pravo na otpremninu za mirovinu
Otpremnina za mirovinu u Hrvatskoj nije zajamčena svakom radniku zakonom. Ona ovisi o dogovoru između poslodavca i radnika, a najčešće proizlazi iz kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili samog ugovora o radu. Iznos i uvjeti mogu se znatno razlikovati, pa je važno znati na kojim temeljima se pravo ostvaruje i koje skupine radnika imaju posebne pogodnosti.
Tko ima pravo na otpremninu za mirovinu
Sam odlazak u mirovinu ne znači automatsko pravo na otpremninu. Zakon o radu ne propisuje obvezu poslodavca da radniku isplati otpremninu kada odlazi u starosnu ili prijevremenu mirovinu. To pravo nastaje samo ako je predviđeno nekim od izvora radnog prava.
U praksi, mnogi radnici u privatnom sektoru ne dobivaju otpremninu prilikom umirovljenja, osim ako je to definirano u njihovom ugovoru ili pravilniku poslodavca. S druge strane, u većim tvrtkama i posebno u javnim službama, otpremnina je uobičajena praksa i često se isplaćuje u unaprijed određenom iznosu.
Radnik može dobiti otpremninu bez obzira na godine života ili duljinu staža, jer zakon ne postavlja takve uvjete. No, poslodavci ili kolektivni ugovori mogu uvesti dodatne kriterije, primjerice minimalni broj godina rada kod istog poslodavca.
Zakonski i ugovorni izvori prava
Postoje tri glavna izvora iz kojih proizlazi pravo na otpremninu:
- Kolektivni ugovor – često koristi u državnim i javnim službama, ali i u većim privatnim poduzećima.
- Pravilnik o radu – interni dokument poslodavca koji može predvidjeti pravo na otpremninu.
- Ugovor o radu – pojedinačni dogovor između radnika i poslodavca.
Važno je naglasiti da Zakon o radu ne uređuje otpremninu za mirovinu, već samo otpremninu kod otkaza ugovora o radu od strane poslodavca. To znači da u slučaju odlaska u mirovinu sve ovisi o ugovornom dogovoru.
Ako poslodavac isplati iznos veći od propisanog neoporezivog limita (trenutno 1.400 eura), razlika se tretira kao plaća i podliježe porezu i doprinosima. Time se jasno razdvaja porezni aspekt od samog prava na otpremninu.
Posebne kategorije radnika
Najpovoljniji položaj imaju radnici u državnim i javnim službama. Kolektivni ugovori za te zaposlenike predviđaju otpremninu u visini dviju osnovica za obračun plaće. Prema važećim podacima, to iznosi oko 1.894 eura, što je znatno više od općeg neoporezivog limita.
U praksi, to znači da učitelji, medicinske sestre, policajci i drugi zaposlenici javnog sektora ostvaruju pravo na znatno višu otpremninu od radnika u privatnim poduzećima. Za privatni sektor sve ovisi o volji poslodavca i pregovorima sa sindikatima.
Postoje i situacije u kojima poslodavac nagrađuje dugogodišnju lojalnost. Primjerice, neki pravilnici predviđaju otpremninu temeljenu na godinama staža kod istog poslodavca, što može značiti znatno veće iznose za radnike s dugim radnim vijekom.
Razlike između sektora pokazuju koliko je važno da radnici provjere vlastiti ugovor, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu prije odlaska u mirovinu, kako bi znali na što imaju pravo.
Uvjeti i iznosi otpremnine za mirovinu
Otpremnina pri odlasku u mirovinu nije zakonsko pravo za sve radnike, ali je česta praksa u kolektivnim ugovorima i pravilnicima o radu. Iznos i uvjeti razlikuju se ovisno o sektoru, duljini staža i visini plaće, a država propisuje samo gornju granicu neoporezivog iznosa.
Minimalni i maksimalni iznosi
Zakon o radu ne propisuje minimalnu zakonsku otpremninu za mirovinu. To znači da poslodavac može isplatiti manji ili veći iznos, ovisno o pravilima unutar tvrtke ili kolektivnog ugovora.
Od 2024. godine, poslodavci mogu neoporezivo isplatiti do 1.400 eura. Sve iznad tog iznosa tretira se kao plaća i podliježe porezu, prirezu i doprinosima.
U državnim i javnim službama situacija je drukčija. Prema kolektivnim ugovorima, zaposlenici imaju pravo na 1.894 eura otpremnine, što se računa kao dvostruka osnovica za izračun plaće. To je znatno više od općeg neoporezivog limita, ali se financira iz državnog proračuna.
Drugim riječima, u privatnom sektoru visina otpremnine ovisi o dogovoru i mogućnostima poslodavca, dok je u javnom sektoru iznos jasno definiran.
Izračun otpremnine
Sam izračun otpremnine razlikuje se od izračuna plaće. Kod plaće se u obzir uzima bruto iznos, koji uključuje osnovnu plaću, dodatke za prekovremeni rad, rad noću, rad nedjeljom i blagdanom, kao i stimulativni dio plaće.
Otpremnina, međutim, najčešće se određuje kao fiksni iznos ili prema formuli u kolektivnom ugovoru. Primjerice, u javnim službama koristi se osnovica za izračun plaće, dok u privatnim tvrtkama može biti dogovoren paušalni iznos (npr. 1.000 ili 1.500 eura).
Važno je naglasiti da se otpremnina ne računa prema svim elementima plaće. Dodatci poput prekovremenog rada ili rada blagdanom ne ulaze u osnovicu za otpremninu, osim ako to nije posebno definirano pravilnikom o radu.
Drugim riječima, iako plaća može varirati iz mjeseca u mjesec, otpremnina se najčešće temelji na unaprijed određenim kriterijima, a ne na stvarnom mjesečnom primanju.
Utjecaj staža i plaće na iznos
Duljina radnog staža često ima ključnu ulogu. U nekim kolektivnim ugovorima otpremnina raste proporcionalno s godinama provedenim kod istog poslodavca. Tako radnik s 30 godina staža može dobiti veću otpremninu od onoga s 10 godina, čak i ako im je plaća slična.
Plaća također može utjecati na iznos. Ako se otpremnina računa kao višekratnik osnovne plaće, tada radnici s višom bruto plaćom dobivaju veći iznos. No, u praksi mnogi poslodavci određuju fiksne iznose, neovisno o razini plaće.
U državnim i javnim službama koristi se osnovica za izračun plaće (trenutno 947,18 eura). Ona ne uključuje dodatke poput minulog rada, prekovremenog ili rada noću. Time se izbjegava variranje otpremnine i osigurava isti izračun za sve zaposlenike.
Dakle, iako staž i plaća mogu imati utjecaj, presudno je ono što piše u kolektivnom ugovoru ili pravilniku poslodavca. Bez tih dokumenata, radnik nema zakonsko pravo na otpremninu pri odlasku u mirovinu.
Isplata i oporezivanje otpremnine za mirovinu
Otpremnina prilikom odlaska u mirovinu nije zakonska obveza poslodavca, ali se često isplaćuje kada je predviđena kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili samim ugovorom o radu. Iznos i porezni tretman ovise o pravilima poslodavca i poreznim propisima koji se primjenjuju u trenutku isplate.
Rokovi i način isplate
Isplata otpremnine obično se vrši u trenutku prestanka radnog odnosa, odnosno na datum kada radnik službeno odlazi u mirovinu. Poslodavac tada obračunava i isplaćuje otpremninu zajedno s posljednjom plaćom ili u posebnoj uplati.
U praksi se najčešće koristi jednokratna isplata na tekući račun radnika. Međutim, neki poslodavci, osobito u većim sustavima ili državnim službama, mogu predvidjeti i drugačiji model isplate, primjerice u više obroka.
Važno je naglasiti da poslodavac nema zakonsku obvezu isplate otpremnine za mirovinu, osim ako je to izričito uređeno internim aktima ili kolektivnim ugovorom. Ako takva odredba postoji, poslodavac je dužan poštovati rokove i uvjete isplate.
Neoporeziva otpremnina
Prema poreznim pravilima, otpremnina isplaćena prilikom odlaska u mirovinu može biti neoporeziva do određenog iznosa. Od 1. siječnja 2024. taj iznos povećan je na 1.400 eura po radniku. To znači da poslodavac može isplatiti taj iznos bez obveze obračuna poreza i doprinosa.
Ako poslodavac isplati više od propisanog neoporezivog iznosa, razlika se tretira kao plaća. Na taj dio onda se primjenjuju sva porezna i doprinosna davanja.
Pravila o neoporezivim iznosima jednaka su za sve poslodavce, bez obzira na veličinu tvrtke ili djelatnost. No, kolektivni ugovori ili pravilnici o radu mogu predvidjeti i veće iznose otpremnine, pri čemu se porezno oslobođenje primjenjuje samo do propisane granice.
Porez na dohodak, prirez i doprinosi
Dio otpremnine koji prelazi neoporezivi prag ulazi u osnovicu za obračun poreza na dohodak. Na taj iznos primjenjuje se stopa poreza ovisno o visini primanja radnika i poreznom razredu u kojem se nalazi.
Ako radnik živi u gradu koji ima prirez, tada se na obračunati porez dodaje i prirez prema stopi koju je propisala lokalna samouprava. Time se ukupno porezno opterećenje može dodatno povećati.
Osim poreza i prireza, na oporezivi dio otpremnine obračunavaju se i doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. To znači da se stvarni iznos koji radnik primi može znatno razlikovati od bruto iznosa koji poslodavac isplaćuje.
Zbog toga je preporučljivo unaprijed provjeriti kod poslodavca ili računovodstva koliki će biti neto iznos otpremnine nakon svih davanja.
Otpremnina za mirovinu po kolektivnim i individualnim ugovorima
Pravo na otpremninu pri odlasku u mirovinu ne proizlazi izravno iz Zakona o radu, već iz kolektivnih ugovora, pravilnika o radu ili pojedinačnih ugovora. Poslodavci i radnici ovise o tim dokumentima jer upravo oni određuju visinu i uvjete isplate.
Kolektivni ugovori i posebni propisi
U praksi, kolektivni ugovori često daju radnicima sigurnost koju Zakon o radu ne predviđa. Na primjer, u javnim službama zaposlenik koji odlazi u mirovinu može imati pravo na otpremninu određenu kao višekratnik osnovice plaće. Takve odredbe vrijede jednako za sve radnike obuhvaćene ugovorom, čime se osigurava pravedniji tretman.
Kod privatnih poslodavaca situacija je raznolikija. Neki kolektivni ugovori predviđaju simboličan iznos, dok drugi propisuju znatno veće iznose, često vezane uz dužinu staža. Ugovori mogu sadržavati i dodatne povlastice poput neoporezivih isplata do određenog limita, što poslodavcima smanjuje trošak, a radnicima povećava neto primanja.
Važno je naglasiti da se primjenjuje ono pravo koje je povoljnije za radnika. Ako kolektivni ugovor predviđa izdašniju otpremninu od pravilnika poslodavca, upravo taj iznos postaje obveza. Time se sprječava da poslodavac jednostrano umanji prava radnika.
Primjeri iz prakse
U državnim i javnim ustanovama često se koristi model prema kojem radnik dobiva dvije osnovice plaće kao otpremninu. To znači da, bez obzira na duljinu radnog staža, iznos ostaje jednak i jasno definiran. Ovaj sustav pruža predvidljivost i poslodavcu i radniku.
U privatnom sektoru primjeri su raznovrsni. Tako jedan poslodavac može u ugovoru o radu predvidjeti isplatu od 1.400 eura neoporezivo, dok drugi uopće ne mora nuditi otpremninu ako to nije propisano internim aktom. Radnici stoga često pregovaraju o ovom pravu prilikom sklapanja ugovora.
Postoje i slučajevi kada poslodavci koriste otpremninu kao oblik nagrade za dugogodišnju lojalnost. Radnik s 30 godina staža može dobiti iznos znatno viši od zakonskog minimuma, osobito ako kolektivni ugovor nagrađuje svaku godinu rada određenim postotkom plaće. To u praksi znači da dvoje radnika s jednakom plaćom, ali različitim ugovorima, mogu primiti vrlo različite iznose.
Ovakvi primjeri pokazuju koliko je važno poznavati sadržaj kolektivnog ugovora i vlastitog ugovora o radu jer upravo oni odlučuju o konačnoj visini otpremnine.
Posebne situacije i iznimke kod otpremnine za mirovinu
Visina i pravo na otpremninu pri odlasku u mirovinu ne ovise uvijek samo o odluci poslodavca ili kolektivnom ugovoru. Postoje posebne okolnosti poput stečaja, ozljede na radu, zamjenskog zaposlenja ili sporazumnog raskida ugovora koje mogu značajno utjecati na isplatu.
Otpremnina u slučaju stečaja poslodavca
Kada poslodavac završi u stečaju, radnici se često nalaze u neizvjesnoj situaciji. Otpremnina tada ne ovisi samo o ugovoru, već i o pravilima stečajnog postupka. Radnička potraživanja imaju prioritet, no ona se podmiruju tek iz stečajne mase, a to najčešće znači da isplata ovisi o imovini koja se može unovčiti.
U praksi se događa da radnici dobiju samo dio ugovorene otpremnine, a ponekad ništa. Kako bi se ublažile posljedice, radnici mogu ostvariti pravo na novčanu pomoć putem Agencije za osiguranje radničkih potraživanja. Ta pomoć pokriva određeni broj neisplaćenih plaća i dio otpremnine, ali rijetko u punom iznosu.
Drugim riječima, iako zakon daje prednost radničkim potraživanjima, u stečaju nema garancije da će radnik dobiti sve što mu pripada.
Otpremnina zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti
Ako radnik odlazi u mirovinu zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, situacija se razlikuje od redovnog umirovljenja. U takvim slučajevima otpremnina često proizlazi iz kolektivnih ugovora ili internih pravilnika poslodavca, a svrha joj je ublažiti gubitak prihoda i troškove liječenja.
Zakonski okvir ne propisuje obvezu poslodavca da isplati posebnu otpremninu, ali mnogi ugovori predviđaju viši iznos u ovim okolnostima. Razlog je jednostavan: radnik nije prestao raditi svojom voljom, već zbog okolnosti koje su izravno vezane uz radno mjesto.
U nekim sektorima, poput građevine ili zdravstva, poslodavci često imaju dodatne fondove ili police osiguranja koje pokrivaju ovakve slučajeve. Time se radnicima osigurava barem djelomična financijska sigurnost nakon prestanka radnog odnosa.
Zamjenski posao i gubitak prava
Postoje situacije kada radnik, umjesto umirovljenja, prihvati zamjenski posao kod drugog poslodavca. U tom slučaju može izgubiti pravo na otpremninu od prvog poslodavca jer radni odnos nije formalno završen odlaskom u mirovinu, već prelaskom na drugo radno mjesto.
Ovo je posebno važno za radnike koji žele raditi i nakon stjecanja uvjeta za mirovinu. Ako se odluče na novi ugovor o radu, poslodavac kod kojeg su ostvarili staž nije nužno obvezan isplatiti otpremninu.
Pravo na otpremninu tada ovisi o tome je li u ugovoru ili kolektivnom ugovoru jasno definirano da se isplaćuje isključivo prilikom trajnog raskida radnog odnosa zbog umirovljenja. Ako toga nema, radnik riskira gubitak tog prava.
Sporazumni raskid ugovora o radu
Kod sporazumnog raskida ugovora o radu, radnik i poslodavac dogovaraju uvjete prestanka radnog odnosa. Za razliku od otkaza, ovdje nema zakonske obveze isplate otpremnine. Sve ovisi o tome što je dogovoreno u pisanom sporazumu.
U praksi se često dogodi da poslodavac ponudi određeni iznos kao novčanu pomoć, kako bi se radnik lakše prilagodio prijelazu u mirovinu. Međutim, ako se ništa ne ugovori, radnik nema pravo zahtijevati otpremninu.
Zato je ključno da se prije potpisivanja sporazuma jasno utvrde svi uvjeti. Jednom kada je sporazum potpisan, teško je naknadno tražiti dodatna prava, pa se preporučuje da radnici zatraže pisanu potvrdu o visini i načinu isplate otpremnine.
Često postavljana pitanja
Otpremnina pri odlasku u mirovinu nije jednaka za sve radnike. Pravila ovise o tome radi li se o privatnom ili javnom sektoru, postoji li kolektivni ugovor ili interni pravilnik te kako se porezno tretira isplata.
Koji su uvjeti za ostvarivanje prava na otpremninu pri odlasku u mirovinu?
Sam odlazak u mirovinu ne daje automatsko pravo na otpremninu. Poslodavac je dužan isplatiti je samo ako je to predviđeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
U javnim službama i državnim tijelima pravo na otpremninu jasno je uređeno kolektivnim ugovorima. U privatnom sektoru sve ovisi o dogovorenim pravilima unutar poduzeća.
Kako se izračunava visina otpremnine pri umirovljenju?
Visina otpremnine ovisi o osnovi na koju se primjenjuje. U javnim službama najčešće se računa prema unaprijed određenim osnovicama iz kolektivnog ugovora.
U privatnom sektoru iznos se može vezati uz prosječnu plaću radnika ili unaprijed dogovoreni fiksni iznos. Ako se primjenjuje Zakon o radu, otpremnina se računa prema godinama staža kod istog poslodavca.
Podliježe li otpremnina oporezivanju i na koji način?
Do određenog iznosa otpremnina se može isplatiti neoporezivo. Prema važećim pravilima, neoporezivi iznos iznosi do 1.327,24 eura.
Ako poslodavac isplati više od tog iznosa, razlika se smatra plaćom i podliježe porezu na dohodak, prirezu i doprinosima.
Mogu li zahtjevati otpremninu ako sam zaposlen na određeno vrijeme?
Radnici zaposleni na određeno vrijeme nemaju automatsko pravo na otpremninu pri odlasku u mirovinu.
Ipak, ako kolektivni ugovor ili interni pravilnik poslodavca predviđa isplatu svim radnicima bez obzira na vrstu ugovora, tada i radnici na određeno mogu ostvariti pravo.
Koje dokumente je potrebno priložiti prilikom zahtjeva za otpremninom?
Najčešće se traži odluka o prestanku radnog odnosa zbog umirovljenja te rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o priznavanju prava na mirovinu.
Uz to, poslodavac može zatražiti i zahtjev radnika u pisanom obliku. Dokumentacija se razlikuje ovisno o pravilima poslodavca ili sektoru.
Postoji li razlika u iznosu otpremnine za privatni i javni sektor?
Da, razlika postoji. U javnom sektoru visina otpremnine propisana je kolektivnim ugovorima i obično iznosi dvije osnovice za obračun plaće.
U privatnom sektoru pravila nisu jedinstvena. Iznos ovisi o tome što je uređeno ugovorima ili internim aktima, a može biti i manji ili veći od iznosa u javnim službama.