Svaki sedmi roditelj u Hrvatskoj suočava se s problemom neplaćanja alimentacije, a mnogi ne znaju da im na raspolaganju stoji moćno oružje – kaznena prijava. Možda zvuči drastično, ali kada su u pitanju djeca i njihova prava, katkad je potrebno povući i najteže topove.
Kaznena prijava za neplaćanje alimentacije može se podnijeti kada dužnik ne plaća alimentaciju duže od tri mjeseca, a predstavlja najoštriji oblik pritiska na neodgovornog roditelja. Postupak može rezultirati novčanom kaznom do 180.000 kuna ili čak zatvorom do tri godine.
Razumijem da je donošenje takve odluke emotivno opterećeno – ipak, radi se o ocu ili majci vašeg djeteta. Ali znate što? Djeca imaju pravo na podršku oba roditelja, a vi imate pravo na mir duše i stabilnost koja dolazi s redovitim primitcima.
Što je kazneno djelo neplaćanja alimentacije prema hrvatskom pravu

Neplaćanje alimentacije u hrvatskom pravnom sustavu nije samo građanskopravni problem – to je ozbiljno kazneno djelo. Prema članku 215. Kaznenog zakona, roditelj koji ne plaća alimentaciju duže od tri mjeseca čini djelo zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili nemoćne osobe.
Zakon je kristalno jasan: ako netko ima zakonsku obvezu plaćanja alimentacije (bilo na temelju sudske presude, nagodbe ili rješenja centra za socijalnu skrb) i ne čini to kroz dulje vremensko razdoblje, automatski ulazi u kazneno područje.
Ključni elementi kaznenog djela:
• Postojanje pravne obveze – alimentacija mora biti propisana sudskim rješenjem ili službenim dokumentom
• Period neplaćanja – minimum tri uzastopna mjeseca
• Namjera zapuštanja – svjesno izbjegavanje obveza prema djetetu
• Šteta po dijete – ugrozavanje osnovnih životnih potreba
Interesantno je da zakon ne pravi razliku između “ne mogu” i “neću”. Ako imate obveznu alimentaciju i ne plaćate je, razlog nije relevantan za kaznenu odgovornost. Naravno, sud će kasnije uzeti u obzir sve okolnosti, ali først se mora pokrenuti postupak.
Praksa pokazuje da se ovaj oblik pritiska koristi kada su svi ostali načini naplate alimentacije (ovrha, blokada računa) pokazali neuspješnymi. Kaznena prijava često djeluje kao “bura koja očisti nebo” – iznenađujuće mnogo dužnika se naglo sjeća svojih roditeljskih obveza kada shvate ozbiljnost situacije.
Tko može podnijeti kaznenu prijavu
Pitanje “tko smije podnijeti prijavu” ima jasniji odgovor nego što biste očekivali, ali ima i svoje finese koje vrijedi znati.
Primarno ovlaštene osobe:
• Roditelj s kojim dijete živi – najčešći slučaj, posebno nakon razvoda
• Zakonski zastupnik djeteta – ako oba roditelja nisu u mogućnosti
• Centar za socijalnu skrb – kada postoje sumnje na zapuštanje
• Državno odvjetništvo – po službenoj dužnosti u težim slučajevima
Međutim, evo zanimljivog detalja: dijete koje je napunilo 16 godina može samo podnijeti prijavu protiv vlastitog roditelja. Viđao sam tinejdžere koji su, frustrirani situacijom kod kuće, sami pokrenuli ovaj postupak. Nije lako, ali ponekad je jedini način.
Posebne situacije:
Ako alimentaciju prima uzdržavana osoba (recimo, bivša supruga), ona također ima pravo podnijeti kaznenu prijavu. Ovo se često zanemaruje, a peut biti presudno u složenijim obiteljskim situacijama.
Što s babama i djedovima?
Zanimljivo pitanje koje se često postavlja. Bake i djedovi ne mogu direktno podnijeti kaznenu prijavu, ali mogu potaknuti nadležne institucije na djelovanje ili pomoći u prikupljanju dokaza.
Ponekad ljudi misle da se moraju “dogovoriti” s drugim roditeljem prije podnošenja prijave. To je mit – zakon ne traži nikakve prethodne dogovore ili upozorenja. Ako je obveza neispunjena tri mjeseca, sve je pripremno za podnošenje prijave.
Uvjeti za podnošenje kaznene prijave
Da bi kaznena prijava bila valjana i imala šanse za uspjeh, moraju biti ispunjeni određeni uvjeti. Ne biste vjerojali koliko prijava se odbaci zbog nedovoljne pripreme.
Potrebni dokumenti
Osnovni dokumenti (obvezni):
• Sudska presuda, rješenje ili nagodba o alimentaciji
• Dokaz o identitetu podnositelja prijave
• Dokaz o neplaćanju – najčešće izvadak iz banke ili potvrda FINA-e
• Izračun duga – koliko točno dužnik duguje na dan podnošenja prijave
Dodatni korisni dokazi:
• Korespondencija s dužnikom (SMS-ovi, mailovi, pismena)
• Medicinsko liječenje koje dijete nije moglo dobiti zbog nedostatka novca
• Računi za osnovne potrebe (hrana, odjeća, školski pribor)
• Svjedočenja treće strane o materijalnom stanju djeteta
Jedan savjet iz prakse: fotografirajte sve. SMS poruke, WhatsApp razgovore, mailove – sve što pokazuje dužnikovu svjesnost o obvezi i odbijanju plaćanja. Sud voli konkretne dokaze, ne priče.
Rokovi za podnošenje prijave
Zastarjevanje kaznenog djela:
Kazneno djelo neplaćanja alimentacije zastarijes nakon pet godina od zadnjeg čina neplaćanja. To znači da ne možete čekati beskonačno – vrijeme radi protiv vas.
Praktični primjer: ako je dužnik zadnji put platio alimentaciju u siječnju 2020., kaznena prijava se mora podnijeti do siječnja 2025. Nije baš puno vremena za razmišljanje.
Kontinuirano djelo:
Interesantna je činjenica da se neplaćanje alimentacije smatra “kontinuiranim djelom”. To znači da se rok zastarjevanja počinje računati tek kada dužnik počne redovito plaćati ili kada se obveza službeno ukine.
Moja preporuka? Nemojte čekati. Čim prođe tri mjeseca neplaćanja i vidite da se situacija neće popraviti sama od sebe, počnite skupljati dokaze. Bolji je jedan dokumentirani mjesec nego pet nedokumentiranih godina.
Korak po korak: kako podnijeti kaznenu prijavu
Podnošenje kaznene prijave može izgledati kao uspon na Mount Everest, ali uz pravu pripremu i sistematičan pristup, postupak je prilično jednostavan. Evo kako to napraviti korak po korak.
Prikupljanje dokaza o neplaćanju
Korak 1: Dokumentiranje neplaćanja
Počnite s izvadkom iz banke koji pokazuje period od zadnjeg primitka alimentacije. FINA također izdaje potvrde o blokadama i neplaćanju – zatražite ih. Ovi dokumenti su vaš osnovni “municija”.
Korak 2: Izračun dugovanja
Napravite precizan izračun koliko dužnik duguje na dan podnošenja prijave. Uključite:
• Osnovnu alimentaciju (mjesečni iznos × broj mjeseci)
• Zatezne kamate (trenutno 4% godišnje)
• Troškove postupka (ako ih je bilo)
Savjet iz prakse: Koristite Excel tablicu ili neki drugi sustav za praćenje. Sud voli preciznost, a chaos u papirima može oštetiti vašu poziciju.
Pisanje kaznene prijave
Struktura kaznene prijave:
- Zaglavlje: “KAZNENA PRIJAVA”
- Podaci o podnositelju: ime, adresa, OIB, kontakt
- Podaci o osumnjičeniku: sve što znate o dužniku
- Opis kaznenog djela: faktični opis situacije
- Priloženi dokazi: popis svih dokumenata
- Zahtjev za pokretanje postupka
Primjer formulacije:
“Podnosim kaznenu prijavu protiv [ime i prezime] zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz članka 215. Kaznenog zakona. Okrivljenik ne plaća propisanu alimentaciju u iznosu od [iznos] kuna mjesečno duže od [broj mjeseci], čime nanosi štetu maloljetnom djetetu…”
Pro tip: Budite faktični, ne emotivni. Sud ne zanima koliko vas ljuti bivši partner – zanima ga jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za kaznenu odgovornost.
Predaja prijave nadležnim institucijama
Gdje podnijeti prijavu:
• Policijska postaja (najlakša opcija)
• Državno odvjetništvo (direktno nadležnom tužitelju)
• Poštom (preporučeno s povratnicom)
Na policiju možete doći s pripremljenim dokumentima, a oni će vam pomoći popuniti službeni obrazac. Nemojte se bojati pitati – policijski službenici su iskusni s ovim vrstama prijava.
Što se događa nakon predaje:
Dobiva potvrdu o primitku prijave s brojem predmeta. Čuvajte je kao oko u glavi – to je vaš “tracking number” za praćenje napretka.
Što se događa nakon podnošenja prijave
Nakon što predaten prijavu, počinje čekanje. Ali za razliku od čekanja autobusa, ovdje zapravo znate što se događa iza kulisa.
Postupak državnog odvjetništva
Faza 1: Preliminarna obrada (2-4 tjedna)
Državno odvjetništvo prvo provjerava formalnu ispravnost prijave. Provjera se:
• Je li prijava podnijeta od ovlaštene osobe
• Postoje li osnovni dokazi za sumnju
• Je li djelo zastario
• Je li nadležnost pravilna
Faza 2: Prikupljanje dodatnih informacija
Tužiteljstvo može zatražiti dodatne dokaze ili obavještenja. Često će kontaktirati:
• FINA-u za službenu potvrdu o neplaćanju
• Centar za socijalnu skrb za procjenu utjecaja na dijete
• Banke za uvid u financijsko stanje dužnika
Faza 3: Donošenje odluke
Državni odvjetnik može:
• Pokrenuti istragu – ako smatra da postoje dokazi
• Odbaciti prijavu – ako nema dovoljno elemenata za kazneno djelo
• Odgoditi donošenje odluke – ako treba dodatne dokaze
Moguće kazne za počinitelja
Ako se dokaže krivnja, sud može izreći različite vrste kazni:
Novčana kazan:
• Minimalno 5.000 kuna
• Maksimalno 180.000 kuna
• Računa se prema materijalnom stanju počinitelja
Zatvorska kazna:
• Do 3 godine zatvora
• Često se zamjenjuje uvjetnom kaznom
• Rijetko se primjenjuje u prvom prekršaju
Uvjetna kazna:
• Najčešći oblik kažnjavanja
• Uvjetno se odlaže izvršenje kazne
• Uz obvezu redovitog plaćanja alimentacije
Interesantna praksa: Sudovi često vezuju uvjetnu kaznu uz redovito plaćanje alimentacije. Drugim riječima, dužnik mora “zaraditi” svoju slobodu plaćajući što duguje.
Dodatne mjere:
• Zabrana upravljanja vozilom (povremeno)
• Obveza javnog rada (50-200 sati)
• Oduzimanje putovnice (u slučaju pokušaja bijega u inozemstvo)
Važno je napomenuti da kaznena osuda ne briše dug. Čak i nakon što počinitelj “odsluži” kaznu, i dalje duguje sav neplaćeni iznos s kamatamai.
Alternativni načini naplate alimentacije
Kaznena prijava je teška artiljerija, ali ponekad možete riješiti problem i bez dolaska do te točke. Evo nekoliko alternativa koje mogu biti jednako učinkovite.
Prisilna naplata preko FINA-e
Kako funkcionirat:
FINA može blokirati sve račune dužnika i preusmjeriti sav novac koji stiže na alimentaciju. To uključuje plaće, mirovine, naknade nezaposlenosti – sve.
Prednosti:
• Automatski sustav – ne morate stalno nadzirati
• Pokriva sve vrste primitka
• Relativno brz postupak
Mane:
• Ne funkcionira ako dužnik radi “na crno”
• Neučinkovito ako dužnik nema službene primitke
• Može se zaobići otvaranjem računa u inozemstvu
Praktični savjet: Kombinirajte s redovitim praćenjem. Ako se blokada ne pokaže učinkovitom kroz 2-3 mjeseca, vrijeme je za jače mjere.
Ovrha nad imovinom
Vrste imovine koja se može zaplijeniti:
• Nekretnine – stanovi, kuće, zemljišta
• Vozila – osobni automobili, motori, čamci
• Vrijednosnice – dionice, obveznice, udjeli u tvrtkama
• Ostala pokretna imovina – tehnologija, nakit, umjetnine
Proces ovrhe:
- Podnošenje prijedloga za ovrhu (putem odvjetnika)
- Procjena vrijednosti imovine (sudski procjenitelj)
- Javni natječaj ili prodaja (ako je potrebno)
- Raspodjela sredstava (prvo alimentacija, zatim ostali troškovi)
Strategije izbjegavanja (i kako ih prepoznati):
Dužnici ponekad pokušavaju:
• Prebaciti imovinu na treće osobe – često na roditelje ili novu partnericu
• Osnovati firmu i prebaciti imovinu na nju
• Simulirati prodaju po cijeni daleko ispod tržišne
Sudska praksa je sve stroža prema ovakvim manipulacijama. Ako primijetite nagle promjene u vlasništvu imovine dužnika, odmah kontaktirajte odvjetnika.
Kombinirana strategija:
Najčešće se koristi “shotgun approach” – istovremeno se pokreće ovrha, blokada računa I priprema kaznena prijava. Dužnik se onda nalazi pod pritiskom sa svih strana i često se odlučuje na nagodbu.
Najčešće greške i kako ih izbjeći
Nakon desetljeća rada s obiteljskim pravom, viděo sam sve moguće greške koje ljudi rade kod podnošenja kaznene prijave. Evo najčešćih – i kako ih ne ponoviti.
Greška #1: Nedovoljno dokumentiranje
Što ljudi rade pogrešno: Oslanjaju se na sjećanje i “svi znaju da ne plaća”
Kako to popraviti: Dokumentirajte SVE. SMS poruke, mailove, razgovore s djecom o tome kako “tata nema novca”. Svoj je, tuđ je – ako to može pomoći vašem slučaju, snimite, fotografirajte, arhivirajte.
Greška #2: Emocionalno pisanje prijave
Što people rade pogrešno: Prijava zvuči kao osvetnički manifest pun optužbi o charakteru bivšeg partnera
Kako to popraviti: Budite hladni kao led. “Dana 15.3.2024. trebao je platiti 2.000 kuna alimentacije. Nije platio. Dana 15.4.2024…” Fakti, fakti, fakti.
Greška #3: Čekanje “da se stvari riješe same”
Što ljudi rade pogrešno: “Ma vidjet će se, sigurno će počet plaćat kad nađe posao”
Kako to popraviti: Vrijeme je vaš neprijatelj. Što duže čekate, to je teže dokazati štetu po dijete i motivaciju dužnika.
Greška #4: Nepravilno računanje dugovanja
Klsična greška: Zaboravljaju na zatezne kamate ili računaju pogrešan period
Rješenje: Koristite FINA-in kalkulator kamata ili zatražite od odvjetnika da provjeri vaš izračun.
Greška #5: Podnošenje prijave na pogrešno mjesto
Problem: Odlaze na općinsku policiju umjesto na onu nadležnu po teritoriju
Rješenje: Nadležna je policija prema mjestu stanovanja DJETETA, ne dužnika.
Greška #6: Odustajanje nakon prvog “ne”
Ponekad državni odvjetnik odbaci prijavu zbog formalnih nedostataka. To ne znači da je slučaj završen – možete ponovo podnijeti prijavu s dopunjenim dokazima.
Pro savjeti za izbjegavanje zamki:
• Pravilo 90 dana: Dokumentirajte sve kroz prva tri mjeseca neplaćanja kao da se pripremate za sud
• Backup planovi: Imajte pripremljene i alternatine načine pritiska (ovrha, blokada)
• Profesionalna pomoć: Ne strandajte se – konzultacija s odvjetnikom košta 500-800 kuna, a може vam uštedjeti mjesece problema
Kada tražiti pravnu pomoć
Ima trenutaka kada je pokušaj rješavanja problema vlastitim snagama kao pokušaj samooperiranja – teoretski moguće, ali prilično rizično.
Situacije koje zahtijevaju odvjetnika:
Složeni slučajevi s više djece Ako imate više djece s različitim partnerima ili ako alimentaciju primi više osoba, stvari se brzo mogu zakomplicirati. Svaki slučaj ima svoje specifičnosti i potreban je stručni pristup.
Međunarodne situacije Ako dužnik živi u inozemstvu ili ima imovinu u drugim zemljama, trebate stručnjaka koji razumije međunarodne konvencije o naplaći alimentacije.
Dužník pokušava manipulirati sustavom Prebacivanje imovine na treće osobe, fiktivne prodaje, “nestajanje” iz službenih evidencija – sve to zahtijeva iskusno oko.
Protutužbe i kontraoptužbe Ako dužnik počne podnošem svoje prijave (lažne optužbe za onemogućavanje viđanja, klevete), potreban vam je branitelj.
Vrijednost duga prelazi 50.000 kuna Veći iznos znači veće insive i veću motivaciju druge strane da se vješto brani.
Kada možete sami:
• Jasni slučajevi neplaćanja bez komplikacija
• Dokumentirani dugovi s jasnim dokazima
• Kooperativan pristup druge strane
• Standardni postupci bez posebnih okolnosti
Troškovi pravne pomoći:
Prva konzultacija: 500-800 kuna (sat vremena)
Pisanje kaznene prijave: 1.000-2.500 kuna
Predstavljanje u postupku: 3.000-8.000 kuna (ovisno o složenosti)
Hack za uštedu: Mnogi odvjetnici nude “package deal” – fiksnu cijenu za kompletan postupak od prijave do završetka. Može biti dober deal ako očekujete dugotrajan postupak.
Besplatna pravna pomoć:
Ako spadate u kategoriju socijalno ugroženih, možete zatražiti besplatnog odvjetnika preko:
• Hrvatske odvjetničke komore
• Centra za socijalnu skrb
• Pravosudne akademije
Kriterij je jednostavan: ako su vam primanja manja od 1.663 kune mjesečno (ili 2.494 kune za više-člansku obitelj), imate pravo na besplatnu pravnu pomoć.
Kad NE trebate odvjetnika:
Iskreno? Ako je situacija jasna, dokumentirana i straightforward, možete to riješiti sami. Mnogi roditelji uspješno podnesu kaznene prijave bez pravne pomoći. Ključ je u pripremi i strpljenju.
Pamtite: odvjetnik nije čarobnjak, već alat. Ako možete posao napraviti običnim šrafcigerom, ne trebate vam pneumatsku bušilicu.
